Ivi u Pragu

26.08.2008., utorak

FRENDICA

Ok, da, otkrila sam toplu vodu. Ili Ameriku, kako hoćete. Al kaj god izabrali, suocila sam se s fenomenom koji me do sada nije pogodio. Bar ne ovakvom jačinom. Lagani potres, ne puno po Richterovoj al dovoljno da uočim da se zemlja malo stresla. Moji frendovi se zaljubljuju i polagano nestaju. Iz mog života, iz mog kompjutera pa čak i iz mog mobitela. Običan poziv na kavu (u koji je, naravno, uključena i bolja polovica koju još nisam upoznala a znam sve o njoj još iz vremena kada su se tek upoznali pa je dotični prepričavao kak je divna, bajna, krasna, lijepa i pametna) postaje nepremostiv problem. "Budemo"! "Polako"! "Ima vremena"! "Bit će prilika"!
Nešto što bismo mogli nazvati prijateljstvom najednom je manje bitno i apsolutno može pričekati neko drugo vrijeme. Vrijeme kad im bude dosadno, kad je draga na poslu ili s curama u shoppingu, kad se jave neke trzavice u ljubavnoj idili pa im treba pomoč ženskog uma. I kaj onda? Ništ. Ne korisimo niti jedan od njihovih argumenata već odemo na kavu/pivu/čaj. Jer smo frendice, jer ih volimo, jer se napokon osječamo potrebnima.
S frendovima nija ista priča. S frendovima se uvijek stigne nač na pivici il par popušit pljugu u prolazu na cesti. Razjenit koji smiješni sms ili mejl, link na neku pornjavu ili neki stand up s yubitoja.
Nama frendicama ne preostaje ništa drugo nego čekat to neko drugo vrijeme... vrijeme kad ćemo opet imat priliku biti frendice.
- 11:41 - Komentari (1) - Isprintaj - #

30.05.2008., petak

U UGLY...


- 15:28 - Komentari (0) - Isprintaj - #

06.05.2008., utorak

prodana nevjesta

Trill čitam oduvijek. Bila je prva prvcata koja je odmah prvi dan ostavila prvi prvcati komentar na mom prvom prvcatom blogu (koji je odavno već zgašen) kad sam po prvi prvcati put kročila prstima u blogerski svijet. A prvi put se ne zaboravlja. ;)
I eto, ta djevojčica, mama, žena, vila i supruga podsjetila me na najromantičniji trenutak u mom životu. Hvala!!! (sa suzom u oku)

Moj praški život bio je super. Nakon početne euforije i suludosti, sve se nekako iznormaliziralo. Prijatelji, kolege, posao, faks, izlasci i Johny. Johny, moj najbolji tamošnji prijatelj (s ojim nažalost nisam više u kontaktu) i velika ljubav. Dečec 5 godina mlađi od mene s kojim sam imala savršen odnos, visoki čupavi slovak koji je više boravio kod mene više nego u vlastitoj sobi, s kojim sam kuhala, pogledala sve sezone "Crvenog patuljka" na češkom, s kojim sam se švercala u teretanu i zbog kojeg sam jela odvratnu hranu u "Govindi". Uglavnom, jedan tjedan bila sam u Zagrebu zbog ispita kad mi je stigao sms: "Lucka ima predstavu u nedjelju i moze nam karte nabavit. Idemo?" Lucka, naša zajednička prijateljica pleše u Narodnom divadlu u Prodanoj nevjesti. "Da, naravno da idemo." odgovorila sam iz Zagreba. U subotu navečer sjela sam na bus i došla u Prag u nedjelju u 8 ujutro. Naravno, Johny je bio na kolodvoru i pospanu me odvukao do koleja. Nakon propisnog spavanca do negdje 6 popodne, otvorila sam svoj kofer i pocela se sređivat za odlazak u kazalište. Fensi majca, fensi hlače, mejkap puna ratna sprema i opla... di su mi cipele? Otvaram drugu torbu, nema ih... Ponovno prekapam po koferu (mhm.. kofer... reklo bi se prijenosni ormar), nema ih... Nema ih!!! Zaboravila sam cipele!!! Bosonoga sjedam na krevet. Da, da... prava pepeljuga. Al, kaj sad. Obuvam tenisice, nesretna... ajd, hlače su široke pa se baš i ne vidi, tješim se. Johny kuca na vrata, ja otvaram sa suzom u oku. Moje čupavo si je složilo frizuru, ima košulju, sako, hlače cipele, kaput i šal... zrihtan je totalka... "Zaboravila sam cipele ponjet iz Zagreba" procmoljim. On se nasmije. "Nema veze, pričekaj me malo" kaže i odjuri u svoju sobu. Čekam očajna u kaputu, s tenama na nogama i blejim u pod. "Ivi!!" zaurla Johny s kraja hodnika u nekoj suludoj wannabe manekenskoj pozi s nogom u zraku. S nogom na čijem je stopalu tenisica. "Ti možda nemaš cipele, al ja imam tenisice..." Razvukao mi je največi smiješak ikada. To je ljubav. To je romantika. Naravno, u kazalištu su nas blijedo gledali onak zrihtane u kaputima s tenama na nogama, al nas tak uopće nije bilo briga. A i predstva je bila dobra.



- 09:28 - Komentari (3) - Isprintaj - #

04.04.2008., petak

život u mp3 formatu (2)

Zvuk sirene ambulantnih kola u istom je tonalitetu. Čuje kako se približava. “I kissed your lips and I tasted blood…” Blju! Mrzim okus krvi u ustima. Fuj! Hitna je stigla, sirena je utihnula. Okrenuli su je na nosila. Ej! Sluška mi je ispala. Ej!! Mp3 player!!! EJ!!! LJUDI!!!! -A kae ovo?- čula je mlađahnog bolničara i krajičkom oka snimila svoj M3 player u njegovoj ruci. –Gle, još svira, nemreš vjerovat. Mala, – nagnuo se nad nosila dok su je utrpavali u hitnu – dobar neki Mp3, nema šta. Tu bum ti ga metnul, kraj glave, ok? S’e bu dobro. – šapnuo je. “tiiiiiruuuuriiiiiruuuuuriiiiiruuuuuriiiiiiiiruuuu…” Nabili su joj kisik prek nosa i usta. Tiiiiruuuuriiiiiiruuuuriiiruuuu… lalalalaaaa…someeeewheeereeee oveeeer theee raaainboooow… waaay uuup hiiiigh…. Thereeee’s aaa….aaa……aa…a… …. … .. .

-Draga… draagaaa… Mario, odi po tetu Nenu, brijem da se budi… ej, mala… “bip.. bip… bip… bip… bip… bip…” Kika… jebote, kaj to pišti? –Ej, mala, smiri se, puna si cijevi. Gle, Mp3-ca ti je tu, samo ti je display napuknul… glupačo jedna…. mislim, nemrem vjerovat, koji kurac na crveno prelaziš, beštijo jedna… volim te, znaš… usrala sam se, totalno…- šapće Kika držeć je za ruku. Oukeeej, sentimentala i ta stranja, ništ mi nije, kaj briješ. -Mario ti je otišel po mamu. O, blesačo jedna… mogla si poginut… - zacmolji. Đizs, pa nije tak strašno, kaj ti je, žemska. Ej, snap out of it!! C’mon…. –Kupila sam ti paket baterija kad su mi rekli da ti je Mp3 prezivio saobracajku, bate vrak, prosel je bolje neg ti, hehehe… - smijulji se Kika dok joj stavlja slušalice u uši. –Takooooc… moram ti gibat… al sad bu ti mama došla… - ljubi je u obraz, mahne i nestane iz vidokruga. Mislim, odi u kurac. Mogla si bar play stisnut. “bip… bip… bip… bip… bip… bip…”
Zaspe.


Regina Spektor: Your Honor


- 13:10 - Komentari (3) - Isprintaj - #

03.04.2008., četvrtak

danas......

samo malo brisem prasinu s bloga...

Image and video hosting by TinyPic
- 10:49 - Komentari (1) - Isprintaj - #

12.03.2008., srijeda

voljelo se dvoje mladih...


- 18:32 - Komentari (0) - Isprintaj - #

19.02.2008., utorak

da... znam...

Kad nemam dovoljno vremena za oboje pa moram izabrat između pisanja bloga i sviranja klavira, klavir uvjerljivo pobjeđuje. Znam, raštiman je a ni ja nisam baš neki virtuoz, al kad me veseli. Jako me veseli. Toliko me veseli da mi uopće nije neugodno to svoje "pimplanje" podjelit s cijelim svijetom. Baš naprotiv, želim da cijeli svijet zna da ja uživam i da me baš briga jel se to nekom sviđa ili ne.
Kad su me kao malu upisali u školu za ritmiku i ples i kad se negdje u trećem razredu nakon odvratnog solfeggia pojavio i obavezni sat klavira, bila sam očajna. Solfeggio je nešto što smo mi plesači mrzili najviše na svemiru i mjenjali bi ga za miljon satova koreutike, eukinetike, kinetografije, grahama, nikolaia, klasičnog baleta, standardnih, narodnih, povijesti plesa pa čak i kvantne fizike i(li) molekularne biologije. Sve je bolje od solfeggia. A onda još iz klavira dobim bugarku s lošom crvenom trajnom iz od koje još i dan danas imam traume. Voljela sam svirat klavir al sam mrzila tu profesoricu. Nikad nisam htjela vježbat, markirala sam kad god sam stigla. Svima je to, naravno bilo čudno jer sam stalno žicala doma da mi kupe klavir. Išččuđavale su se i cure iz plesne jer sam stalno dolazila 15 minuta ranije na satove plesa nebili (prije nego dođe korepetitor) malo svirala. Znala sam i upadat u prazne učione, žicat ključeve, otvarat bravice na poklopcima. Svirala bi sve i svašta, skidala po sluhu, fotokopirala note iz knjižnice. A vječito trojka na diplomi na kraju godine.
Klavir mi naravno, nikad nisu kupili: dobila sam mali synth, pa malo veci synth, pa veliki synth al od klavira ni k. I sad sam se preselila u stan u kojem actually imam klavir (da, to je bilo presudno) pa sviram. Uživam. Guštam. Nadoknađujem. Učim.

Nikad nije kasno... a i pisat se stigne...





- 17:20 - Komentari (0) - Isprintaj - #

06.02.2008., srijeda

kad narastem bit ću Gary Moore

ne, nisam depresivna, ne pere me "blues", samo mi se pjesma sviđa...
pa eto...



:)



- 18:29 - Komentari (1) - Isprintaj - #

22.01.2008., utorak

sve jasno...




Some People Say That I'm To Open
They Say It's Not Good To Let Them know Everything About Me
And They Say One Day They Will Use Every Little Things Against Me
But I Don't Mind
Maybe They're Right
That's Just How It Is
And I Got Nothing To Hide.

I Live My Life The Way I Want
I Got Nothing To Hide, Nothing At All
Life Is Not A Fairy Tale
Life Is About More
‘Cause Life Is Real.

Live My Life The Way I Want
I Got Nothing To Hide, Nothing At All
Life Is Not A Fairy Tale
They Should Know
That Life Is Real.

A Friend Of Mine Gave Me An Advice
He Said be Careful And Think Twice Before You Talk About Your Life
Protect Yourself, Just Keep Quiet
The More They Know,
The Harder They Try To Spoil Your Ways
To Spread Lies
And Even Though I Know He Could Be Right I Just Said I...

I Live My Life The Way I Want
I Got Nothing To Hide, Nothing At All…


- 21:01 - Komentari (1) - Isprintaj - #

14.01.2008., ponedjeljak

život u mp3 formatu

“Zbog redovitog čišćenja restorana, linija 1 radi samo za večeru.” – pisalo je na vratima menze na Savi. S posuđenom X-icom u džepu, mp3-com u ušima, sva umotana u zelenu pernatu jaknu u ritmu je hodala prema liniji 2. Sramežljivo zubato sjalo je potpuno nedovoljno, ali dovoljno da na nos stavi sunčane naočale. Koristila je svaku priliku da ih nosi. Nije voljela da joj ljudi vide oči kad je tužna. “My fingertips are holding onto the cracks in our foundation and I know that I should let go but I can’t…” Da, kad bi bar to bilo sam tak. Cupka pred vratima dvojke u gomili gladnih studenata moleć se da joj baterija izdrži do kraja ručka. Uvijek ima pune džepove praznih i rezervnih baterija. Pleomax – prazna, Raymax - prazna, fakin’ ripp off… Duracellka još drži, ok, Varta, još jedna Raymaxica, hm… jedna od njih mora radit. Mp3 je bio savršena obrana od neželjenih započinjanja razgovora. Osim toga, jutros si je popikala nešto friške mjuze i znakovito stisnula “randomize”. Žica desne slušalice spetlja joj se u poprilično veliku češku naušnicu. Baš je briga. Uzima šnicl i nešto što liči na pire krumpir, skida jaknu, mp3 trpa u grudnjak i sjeda nasuprot prištavog curička koji se davi u pohanom osliću. Fuj! “I’m not in love, I just want to be touched…” pjeva joj u ušima. Da, kad bi bar to bilo sam tak. Kad bi barem dodir bio samo dodir. Meso je žilavo, tacna kliže po stolu. Da, idemo na klizanje u nedjelju. Uf, treba mi soli. Ustaje od stola, mp3 sklizne niz međucicje u potkošulju. Vuče žicu, izvadi mp3, dečki za susjednim stolom se smiju. “Sori, jel imate soli?” - pita. “Ne!!” - odgovori čupavi. Ružni su. Sjeda, žvače, “When did Your heart go missing…", nasmije se. Dobra stvar. Prištava je zbunjeno pogleda. Ha, neznaš ti ništa, draga moja. Neznam ni ja kaj mi se sve mota po glavi. Možda sam mazohist? Možda volim da me boli? Možda volim patit jer onda znam da sam živa? Možda uzajamna ljubav nije potrebna? Možda je dovoljno da samo moj tata voli moju mamu? Isprežvače žilavi šnicl i neslani kvazi pire, otfura tacnu, nabaci jaknu i otpetlja žicu iz naušnice. 6, 94kn. “Every time we meet, I skip a heartbeat…” Mater mu, fakat zatitram svaki put kad ga vidim. Joooj… Neću ja to moć podnjet. Ili hoću? Uf… kaj kad krene s drugim curama? Ispizdukat ću od ljubomore. Voli Scouting for girls. Pleše po cesti skrivena pod sunčanim naočalama, hoda samo po bijelim zebrama i puši po cesti. Seljački, da, al baš je briga. Idem do Kike. Pleše na raskršću dok čeka zeleno. Najela se. Jel Kika uopće danas radi popodne? Da, mislim… Idem do nje. Tiho podrigne dok se gura u prenatrpani bus Černomerec – Dugave. “All I wanted was Your love, love, love, love, love, looveee…” Ma kaj sam htjela? Ništ ja nisam htjela. Ni sad neznam kaj hocu. Mislim, sam je rekao da bi volio da ostanemo frendovi, da sam mu skroz draga, i to… i meni je gušt se družit s njim. Al jebeš to ak svako malo imam leptiriće u trbuhu, kakvo je to onda prijateljstvo? Zakurac.. Opet, bilo bi mi fakat čudno da sad, onak, najednom, samo.. kajjaznam… nestane. Navikla sam se, valjda… Zavibrira mobitel, nepoznat broj: “Hellou, sto mi ti? Ovdi posrano vrime. Svrseno za trulit doma. Jucer frcnio jos jedan umnjak, sad mogu pocet radit ogrlicu. “ Oooooukeeej… Zbunjeno blejeć u presvijetli display izraubane Nokie iskače iz busa na Selskoj, potrči za devetkom i uskače kroz zadnja vrata. Odgovara: “kul, bit ce to dobar komad nakita… :) a tko je to?“ Žica desne slušalice opet se zapetljala u naušnicu. Rijetko nosi te naušnice što odaju i njezine ušne resice blago se crveneć, ko da se srame jeftinog češkog nakita. “Whoooo… how my parents love me…” Da…

“Opet su počeli o razvodu, znaš kaj, ja ću fakat popizdit. Mislim, ak se nisu razveli do sad, kog vraga sad pizdukaju?” Kika se nasmije – “Daj se smiri, pa znaš da oni to tak zabriju s vremena na vrijeme i da na kraju nikad ništ od toga. Između ostalog, zakaj se snebivaš? Ak im nejde, nejde im. Pa nisi ti više mala beba, draga moja, da se sad tu nekaj gnjave radi tebe.” “Ma, znam, al ono, mama i tata, moji mama i tata… MAMA I TATA… onak, po difoltu bi trebali bit skupa, kuiš… to me muči…” “And I will love You, babe… allways…” “Brian Addams” – veli Kika. “Nah, Jon Bon Jovi.” “Brijem da je Addams. Kaj je to, Otvoreni? Ček, bum poslala sms… al fakat brijem da je Addams.” “Nije.” “Fakat nije” - prizna Kika, “Buš pivu il pelin?” “Pelin!”

Baterija je crkla. Pripito prekapa po džepovima i torbi ipod slabe ulične lampe. Traži onu Raymaxicu dok joj sunčane naočale nespretno skližu s glave na čelo. Neopisivo je gladna. Nevješto mjenja bateriju u rukavicama dok čeka u redu u pekari. “I don’t want to feel like this, that’s not what I planed at all…” Koja glupost. Totalna glupost. Lisnato sa sirom, molim vas. Bezveze. Totalno bez-ve-ze. Upada u tramvaj, lisnato se mrvi po podu. Zlo joj je, al žvače. On bi da budemo prijatelji. Okej, mislim, nisam ni ja zaljubljena al očito je da ima nekaj tu još. Ili nema? Poševit se bez ijednog poljupca… hm… Izlazi iz tramvaja, piči prema autoputu. “No, no, no… You don’t love me and I know now…” Jebote, poševili smo se a niti jednom me nije poljubio. Niti jednom. Đizs, fuj… ne, nemre to tak… nemrem ja to tak. Al onda ni starcima nemam kaj zamjerat. Mislim, ak je mrtvo, mrtvo je. Zakaj da se muče? Zakaj bi se ja mučila? Hoda i gleda u pod dok ljutito gužva prazni škarnicl od lisnatog. Ne, nemrem, ne želim i neću… Sutra ću im svima reć da je sve okej, lijepo ću ih iznazivat, reć da idem dalje sa svojim životom i da im svima želim svu sreću svjeta. Da, to ću napravit. Tak je najbolje. I dalje gleda u pod, umjesto u semafor s kojeg je šutke gleda mali crveni čovjek. Svjetlo farova, škripa kočnica. Sunčane naočale odlete s glave, mrvice iz škarnicla se prospu po asfaltu, zapetljana žica desne slušalice strgne joj naušnicu s uha i elegantno padne kraj glave pred oči: “Someone please call 911…” Znakovito. Proročanski. Lijeva slušalica nekim je čudom ostala u uhu. Nepomično leži i gleda u mp3 player. Šit, puko mi je display… ajd, bar sam novu bateriju stavila. Okus krvi u ustima. Fuj! Mobitel zavibrira, nepoznat broj: “It iz mi, Marija. Još kombiniram stari i novi broj dok ne potrošim kune. Ccc… ne pratis moj gubitak zubiju? :-()”



Pjesme: (redom spominjanja)
Kate Nash: Foundations
Kate Nash: Pumpkin Soup
Rooney: When did Your heart go missing
Scouting for girls: Heartbeat
Plain White T’s: Hate (I really don’t like you)
Kaiser Chiefs: Every day I love you less and less
Jon Bon Jovi: Allways
Imogen Heap: The Walk
Dawn Penn: You don’t love me (no, no, no)
Wyclef & M.J. Blige: 911

- 09:11 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< kolovoz, 2008  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Kolovoz 2008 (1)
Svibanj 2008 (2)
Travanj 2008 (2)
Ožujak 2008 (1)
Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (5)
Prosinac 2007 (4)
Studeni 2007 (2)
Listopad 2007 (3)
Rujan 2007 (2)
Kolovoz 2007 (4)
Veljača 2007 (1)
Siječanj 2007 (4)
Prosinac 2006 (10)
Studeni 2006 (8)
Listopad 2006 (6)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opísečko blogýku

Linkovky na sájtovky

malý český rěčničko